Arapsko pismo ima brojne dijakritike, uključujući i'džam (إِعْجَام , i‘džām), suglasničke tačke (ili suglasničko usmjeravanje) i teškil (تَشْكِيل, teškīl ), dodatne dijakritike. Potonji uključuju hereketa non.mn. ( حَرَكَات , ḥarekāt), ḥereke nom.jd. ( حَرَكَة , ḥareke), znakove za samoglasnike.
Arapsko pismo je mješoviti ebdžed, gdje su kratki suglasnici i dugi samoglasnici predstavljeni slovima, ali kratki samoglasnici i suglasnička dužina uglavnom nisu naznačeni prilikom pisanja. Trškīl se uoptrebljava po slobodnom izboru za predstavljanje nedostajućih samoglasnika i suglasničke dužine. Moderni arapski jezik uvijek se piše korištenjem i'džāma - suglasničkih tačaka tj. suglasničkog usmjeravanja, ali samo su vjerski tekstovi, dječje knjige i djela za učenike napisani s cijelim teškilima - pokazivačima samoglasnika i suglasničkih dužina. Autori često dodaju dijakritike pojedinim riječima ili slovima kada padež ili značenje migli biti dvosmisleni ili nejasni. Pored toga, klasična dela i istorijski dokumenti koji su dostupni široj javnosti često su publikovana sa potpunim teškilom, kako bi se prebrodio jaz u razumevanju zbog stilskih promijena kroz vijekove.
© MMXXIII Rich X Search. We shall prevail. All rights reserved. Rich X Search